Prepodobna mati Paraskeva - sveta Petka Od godine Gospodnje 2000. Škola slavi kao svoju zaštitnicu pred Gospodom prepodobnu mati Paraskevu - svetu Petku. Sveta Petka, sa grčkim imenom Paraskeva, se rodila u selu Epivatu, u 11. veku, pored grada Kalikrata u tada srpskoj zemlji, pa se pretpostavlja da je bila Srpkinja. Roditelji su joj bili hrišćani, prosti ljudi osrednjeg imovinskog stanja.
Brat joj je bio Jefimije, docnije episkop. Posle smrti roditelja je napustila imanje, otadžbinu i srodnike, odrekla se burnog života, prezrela svoje ljudske sujete i otišla daleko u pustinju, posvetivši se molitvi i službi Bogu. Pod starost, kaže legenda, u snu joj se javio anđeo i rekao joj da napusti pustinju i vrati se u rodno mesto i tamo provede svoje poslednje ovozemaljske dane. Ona posluša anđeosku zapovest, i na putu kući poseti crkvu svete Sofije u Carigradu. Po dolasku u rodno mesto Epivat je kratko poživela.
Telo joj je sahranjeno, ali je hrišćanima iz Epivata bilo stalo da se Paraskeva dostojnije sahrani, pa su njeno telo iskopali, zatekli ga neraspadnutim, i preneli u epivatsku crkvu. Na njenom grobu su počela da se dešavaju razna čuda, a mnogi bolesni su počeli da pohađaju njen grob, tražeći pomoć za svoju bolest.
Bugarski car Asenje 1238. godine oteo mošti Paraskevine i preneo ih sebi u prestonicu Trnovo. Po padu bugarskog i srpskog carstva, turski sultan Selim Paraskevine mošti prvo drži u svojoj prestonici, a potom ih poklanja Vaseljenskoj carigradskog patrijaršiji. Kneginja Milica, žena srpskog kneza Lazara Grbaljanovica, na molbu da je Paraskeva bila Srpkinja i srpska svetiteljka, dobija Paraskevine mošti i polaže ih u tadašnju srpsku i prestonicu svoga sina, despota Stefana Lazarevića, ispod crkve Ružice na Kalemegdanu.
Konačno, 1641. godine, carigradski patrijarh Partenije poklanja Paraskevine mošti moldavskom knezu, koji ih prenosi u Jaš u crkvu sveta Tri jerarha, gde i danas počivaju. Spomen svetoj Petki se drži 27. oktobra (14.oktobra po julijanskom kalendaru) na dan njenog upokojenja u Gospodu.